Putovali smo preko Gradiške , Laktaša, Banje Luke do doline Plive ( Jajca) . Tu smo se malo zaustavili i uživali u predivnom pogledu na prirodne ljepote rijeke Plive te Plivskog jezera.

Dalje smo išli preko Bugojna i  Kupresa  do Livna. Malo prije dolaska u grad Livno, vidjeli smo rodno mjesto našeg ravnatelja , selo Zagoričane.  Dočekao nas je fra Bono Vrdoljak ispred crkve Gorica na ulazu u Livno.

Razgledali smo Franjevački muzej i Galeriju Gorica . Tu je stalni postav slika Gabrijela Jurkića. To bih preporučila pogledati.

Razgledali smo  crkvu Sv. Petra i Pavla.  Zaista predivna crkva.

Nakon toga smo otišli u mljekaru gdje se pravi čuveni livanjski sir, a zatim na ručak u Forum ( restoran Bakus) . Prekrasno mjesto, ručak savršen. Nakon ručka krenuli smo južnom stranom Livanjskog polja oko Buškog jezera prema Tomislavgradu, a prošli smo pored najljepše kuće u mjestu Srđevići , rodnom mjestu naše Marije Vrdoljak,  . U Tomislavgradu smo posjetili franjevački samostan i baziliku  koja je posvećena Sv. Ćirilu i Metodu, kao i prvom hrvatskom svecu Sv. Nikoli Taveliću. Nakon toga smo posjetili  ponor rijeke Šuice gdje se rodio naš profesor Ivanković.

Nastavili smo put preko Posušja i Kočerina, gdje smo vidjeli najveći lik Sv. Franje na svijetu, i Širokog Brijega, kraće zadržavanje ispred crkve. Nastavak puta  prema Međugorju.

Navečer smo oko 18,30 stigli u Međugorje, baš za večernju misu u 19,00 sati. Bili na misi.

Doživljaj koji vam ne mogu opisati…bar ono što sam ja osjećala.-……ushićenost, bol, punoću, plač…..ali sve u pozitivnom smislu.

Nakon toga smo otišli smjestiti se u Pansion Ivankovića u Međugorju, večera……Jedna grupa je navečer oko 22,oo sata otišla na brdo ukazanja. Rekli su da je bio divan osjećaj hodati po noći. Ja nisam išla.

( ja sam se digla u 5 sati ujutro i sama otišla na brdo ukazanja. Također divan osjećaj….smirenje sam osjećala pored kipa Gospe.

Molila sam za sve koje poznajem…..da ljudi budu bolji…da se smanji zloća u ljudima.

U  8,00 samo bili na jutarnjoj misi  ( taj dan su bili Duhovi),  prepuna crkva. Od 10,00 do 11,30 grupa je posjetila zajednicu Cenacolo .

Jako smo bili dirnuti iskustvom  dvojice bivših osvinika Ivana i Petra i razgledavanjem Zajednice i onog što su napravile ruke djece ovisnika iz cijelog svijeta. Ostali smo zapanjeni , susret za pamćenje za cijeli život .

Nakon  Zajednice otišli smo put vodopada Kravica  kod Ljubuškog  ( hercegovačke Plitvice). Divno. Nastavak puta prema Imotskom.

Ručak  u hotelu Venecija, nakon toga otišli smo razgledati  Modro i  Crveno jezero. S nama su bili  Snježanina sestra i brat.

Neki su, koji su to mogli, penjali se na vrh kule…..

Malo smo se zadržali u gradu;  i nakon toga otišli put Zagreba.

Došli u Zagreb oko 12,30 sati prepuni dojmova i lijepih uspomena.

Baš sam sretna  i ponosna što sam bila na ovom hodočašću!

                                                                                                                    Tajnica škole

                                                                                                                               Jagoda  Bulat